Croatian Stamps


Ovaj clanak je objavljen u casopisu "Hrvatska filatelistika" broj 6-7, lipanj-srpanj 1943. "Hrvatska filatelistika" je bila glasilo Hrvatskog filatelistickog saveza (HFS) od 1941 god. i objavljuje izuzetno zanimljive clanke na hrvatskom jeziku.
This article was published in "Hrvatska filatelistika" magazine no. 6-7, June-July 1943. "Hrvatska filatelistika" was a bulletin of Croatian Philatelic Association (HFS) in Zagreb, published in Croatian language.



KARL SEIZINGER


22KB


Karlo Seizinger i njegovi bakrorezi
Posjetili smo nedavno majstora Karla Seizingera u novouredenim prostorijama markarnice u Hrvatskoj drzavnoj tiskari. Filatelisti su, kako je poznato, jako znatizeljni ljudi, a narocito ih zanima sve, sto je u vezi s postankom i nastankom marke, pogotovo ako je ta marka liepa s umjetnicke i tehnicke strane. Mjerodavnim krugovima uspjelo je dobiti Seizingera u Zagreb i mi smo se filatelisti iskreno razveselili, kad smo culi za tu viest. Jer Seizinger nije nepoznati i nadobudni pocetnik bakrorezac, vec je u svojoj struci umjetnik svjetskog glasa i ugleda. Marke koje on reze prema dobrim nacrtima, ne samo da su liepe, vec su u pravom smislu rieci male umjetnine. I mi znamo, da ce i sve hrvatske marke, koje ce on izraditi, biti takove. No nije nas k njemu vodila samo filatelisticka znatizelja, vec i duznost, da posjetimo starog prijatelja. Koliko god je Seizinger tih, skroman i povucen, voli filatelisticko druztvo. Iz riznice svoga znanja i izkustva, i ako sam nije filatelista, voli davati razjasnjenja, savjete i upute, koje su u stanju, da prosire i podignu umjetnicko-odgojnu stranu filatelistickog rada. Za mnoge nase poznate i nepoznate slabosti nema dakako smisla i samo se dobrocudno smjeska, kada filatelisti odkrivaju ovu ili onu osebinu ili pogrjesku na kojoj marki, jer zna, da su filatelisti u tom pogledu neizljecivi, a cesto i velika djeca. Kada s njime razgovarate o markama, naucite se razlikovati marku od marke i pocinjete kriticki gledati i proucavati te male sarene papirice, da naucite razlikovati, sto je liepo i umjetnicki savrseno od neukusnih i banalnih crtarija. Ima Seizinger jos nesto zajednickog s pravim i idealnim filatelistima: Protivnik je uvlacenja spekulacije i "geseftarskog" duha u filatelistiku, jer ga kao umjetnika smeta, da se te male umjetnine i u filatelistici svode na trgovacku robu, na kojoj se vise ili manje "zaraduje". Zatekli smo ga u poslu, koji je na cas ostavio, da se s nama prijateljski pozdravi i da cuje nasu zelju. Savezno glasilo zeli, da ga upozna sa sirokim krugom filatelista. A on je skroman i povucen radnik, koji ne zeli ni hvalu ni reklamu. Urekli smo sastanak, da ga ne smetamo u poslu i iz razgovora s njim nastao je i proiv njegove volje mali prikaz njegovog rada, koji ce nase citaoce zanimati. Evo nasa pitanja i njegovi odgovori.
1. U prvom redu molimo za nesto zivotopisnih podataka.
Rodio sam se u starom gradu bakrorezaca Hildburghausenu u Thueringiji god. 1889. Slucajem se je desilo, da sam kao djecak morao pisati za jednog 80 godina starog bakrorezca njegov zivotopis, koji mi je kazivao u pero. Za njegovo vrieme osnovao je Josip Mayer u Hildburghausenu na cielom svietu poznati Mayerov Konversationslexicon. Slike za taj leksikon rezane su u ocjel i bakar. Citav stozer crtaca i rezaca obisao je cieli sviet, da snimi na licu mjesta sva glasovita mjesta i krajeve - svietlopis bio je tada jos nepoznat! - i da se onda kod kuce izrade nacrti i slike i onda prenesu na ocjelne i bakrene ploce. Kad sam morao napisati, kamo je sve taj stari bakrorezac na cielom svietu dospio, rodila se i u meni, ponesto iz mladenacke ceznje za pustolovinama, zelja, da postanem bakrorezac. Stupio sam u rodnom gradu u zavod za bakrorez i tako sam postao ono, sto sam i danas po svom zanimanju. Dosao je i svjetski rat, u kojem sam sudjelovao u Francuzkoj kao gardijski lovac, a kasnije sam kao zrakoplovac otisao u Tursku, gdje sam ucestvovao u borbama u Mezopotamiji. Tamo sam upoznao i glasovitog istrazivaca Svena Hedina, koji je radio na gradivu za svoju knjigu "Bagdad-Babilon-Niniva". Skoro sve te pustolovine prozivio sam i dozivio s Hedinom. Iza rata vratio sam se u Njemacku, ali u onim zalostnim poratnim vremenima nije bilo za plemeniti bakrorez ni novaca ni zanimanja. Za to sam se odazvao pozivu finske Narodne banke i osvanuo u Helsingforsu. Tamo sam izradio prve finske novcanice, koje su jos i danas u prometu. Patvorine se do danas nisu pojavile. Radi daljnje izobrazbe i usavrsavanja posao sam onda u Prag Narodnoj banci, gdje sam izradio neke novcanice i veliku dionicu zavoda. Na umjetnickoj akademiji bio sam dak glasovitog velikog graficara prof. Maksa Svabinskog. Iz Praga sam kroz slucaj dosao u Beograd, gdje mi je povjerena izrada maraka u bakrorezu. Zanimljivo je, da je upravo iz Zagreba dosla prva zelja za takovim markama: Jadranska straza! Zatim sam izradio vise maraka po hrvatskim zeljama i po hrvatskim motivima za Postansku zadrugu i za namjeravani Euharisticki kongres. Na zalost nisu te marke ugledale svietlo svieta, sto narocito zalim, jer su to spriecili politicki dogodaji. Izasle su samo dobro poznate marke za II. hrvatsku saveznu izlozbu sa slikama stare katedrale i kamenitih vrata. Pred slom morao sam se sklonuti u Njemacku.
Poslije obnove Nezavisne Drzave Hrvatske dobio sam za mene laskavi poziv, da dodem u zagreb. Dalekovidni i pun shvacanja glavni ravnatelj Hrvatske drzavne tiskare Jure Pavelic nije krzmao, da me primi za suradnika u svom zavodu. Drzim, da ta njegova odluka nece biti na stetu zavoda. Ja se nadam, da moje marke vasoj mladoj drzavi i meni nece biti takoder na sramotu.
2. Na kojim markama radite sada, dragi majstore?
Doskora izlaze prve moje marke sa slikama Zrinjskih i Frankopana prema nacrtima prof. Rezeka. Sada radim upravo na marki za vasu trecu filatelisticku izlozbu. Po velicini je to najveca marka, koju sam do sada radio. Drzim, da ce javnost biti zadovoljna mojim radom i umjetnickim nacrtom V. Kirina. U ostalom, o tome cete sud izreci vi filatelisti i drugi!
3. Recite nam nesto, majstore, o postanku marke u bakrorezu.
Za bakrorez potreban je dobar original, koji izraduje slikarski umjetnik u velikom u tusu, s olovkom, ugljenom ili u boji. Najvaznije je kod toga, da nacrt odgovara za marku, Vrlo je tezko izraditi nacrt za marku, jer isti mora i u najmanjoj velicini imati svoje puno umjetnicko djelovanje (efekt). Ima mnogo unjetnika, koji se smatraju za pozvane, da prave nacrte za marke, no poznato mi je iz moje duge prakse, da ih je doista mali broj, koji odgovara. Kod umanjivanja nacrta pokazuje se, da je tu nesto i suvise filigranski, a tamo opet da se sve gubi u nista i slika ne izazivlje nikakvo djelovanje. Takve nacrte je nemoguce rezati u bakar. Rez mora obuhvatiti sve glavne efekte, detalji moraju nestati. Ipak mora n. pr. kod zgrada arhitektura tako biti izradena, da i u malom zadrzi sve prave najvaznije obrise. Ako kuca ima n. pr. 300 prozora kao Hradcin na markama Praga, moram ja u rezu postici isti efekt sa desetim dielom. Za to ponovno naglasujem, da cieli efekt zavisi uviek i prije svega od dobrog i odgovarajuceg nacrta. Kad takav nacrt dobijem za rez, napravim si ponajprije okostnicu crteza, koja sadrzi sve najvaznije dielove slike ali nista od moje kasnije tehnike reza, jer ovo slikanje nastaje kasnije na ploci. Ta okostnica prenosi se u velicini marke svjetlopisom na plocu i sada tek pocinje pravi posao. U prvom redu obavim cisto tehnicki rad, kao sto su okvir, ornamenti, oznake vriednosti i nadpisi. Iza toga prelazim na sam motiv. Pocetak je uviek tezak, a cim vise je detalja preneseno rezom na plocu, postaje stvar zanimljivijom. Ja moram n. pr. kod krajobraza na to paziti, da dobijem perspektivu. Sto je vise napried, mora se grublje i dublje urezati, a kako se krajobraz postepeno gubi u daljinu, mora u rezu sve biti uze i finije. Dok je marka gotova, moram napraviti na hiljade uboda i crtica, a osim toga moram paziti na tehnicki momenat tiska u velikim kolicinama kao i na umjetnicko djelovanje i preciznost. Kad drzim, da je rez gotov, napravim pokusni odtisak, koji izporedujem sa izvornim velikim nacrtom. Nakon toga dolazi ponovno izpravljanje i popunjavanje reza, da na istom nista ne manjka, da se postigne najvece djelovanje, a kod portreta najtocnija slicnost.

28KB
43KB


Pojedine faze mog rada vidi se iz slika. Na marki biv. Ceskoslovacke po 5 kruna sa slikom Visokih Tatra slika 1. i 2. prikazuju pojedine faze reza, dok je na slici 3. rez gotov sa svima pojedinostima crteza prema nacrtu. Jos jasnije se to vidi iz pet slika marke po 1 kunu sa slikom Katarine grofice Zrinjske od okostnice (1) do gotovog reza (5). Kod marke po 4 kune sa slikom Zagrebacke katedrale - i krajobraze izradujem za novo izdanje u bakrorezu - vidi se na slici 1 okostnica, a na slici 2 gotov rez. Toliko, da citaocima bude jasnije moje kratko izlaganje. Kad je bakrorez konacno gotov, odlazi ploca radi umnazanja u galvanoplastiku. Originalni rez se upotrebljava kao izolaciona naslaga i objesi u galvansku kupku pod strujom. Nastaje relief, koji se od ploce dieli i ponovno posrebri i objesi u kupku, da se dobije galvano, koji tocno odgovara izvornom rezu. Ova se procedura nastavlja toliko puta, koliko je galvana potrebno za tiskovni arak. Ovi se onda spajaju, da se dobije tiskovna ploca, koja putuje u stroj za tiskanje maraka, Kod ocjeloreza je postupak oko umnazanja izvornog reza drugaciji. Dok je kod bakroreza potreban galvanski postupak, primjenjuje se kod ocjeloreza mehanicki ili transferni postupak. Izvornik u ocjelu, koji je izprva mekan, se obraduje i stavlja u stroj. Nad izvornik dolazi valjak iz mehkog ocjela u sirini marke, t. zv. moletta. Ova se moletta pritiskuje lagano sa sve vecim pritiskom na original i udubljuje se uslied toga i u najdublja mjesta reza. Na taj nacin dobije se na valjku ili moletti relief reza, koji se onda po stalno odredenom postupku otvrdnjuje i pomocu nje dobiva u obratnom pravcu jestni relief u ploci za tisak. Ravna tiskovna ploca se onda svija i dolazi u stroj za ocjelni duboki tisak.
5. Koju od vasih maraka drzite za najuspjeliju?
Tezko mi je dati odgovor na pitanje, koji od mojih radova drzim za najuspjeliji. Ne odlucuje za uspjelost marke samo moj rez, vec i nacrt i motiv. Moguce nije blok za prazku izlozbu 1938. los (Michel broj 398-399, op. ur.). Lakse mi je reci, koji mi je rez bio najtezji. Tu spominjem legionarske marke biv. Ceskoslovacke (Michel broj 322-325, op. ur.). Na nekim markama toga niza morao sam n. pr. i po 35 glava, manjih od glava gumbasnica, urezati, a svaka glava je ipak morala biti slicna portretu! To svakako nije bila lahka zadaca. S hrvatskim markama sam tek zapoceo, pa morate skupa samnom sacekati kritiku.
6. Kako se osjecate u Zagrebu medu hrvatskim filatelistima?
Ja se medu vama osjecam dobro i kao kod kuce. Da nisu tako ozbiljna vremena, bilo bi mi kao u zemlji slarafa. Narocito se dobro osjecam medu filatelistima, jer su oni pravi i ozbiljni sabiraci maraka, kojima je omrazeno "sahrovanje" i pravljenje poslova, a spekulacija je za njih neprijatelj broj jedan. Za to su mi vrlo ugodni casovi, koje proboravim medu njima.
Razgovor je svrsen. Na vedrom i nasmiesenom licu pojavila se gesta, koja kao da znaci: "No, sad je vec dosta o meni i bakrorezu..." dva, tri jaca dima iz neizbjezive cigare (premalo ih se dobije za pasioniranog pusaca cigara!) prijateljski stisak ruke i zbogom! Nasi sabiraci saznali su eto najvaznije o majstoru Karlu Seizingeru i njegovim bakrorezima maraka. Na kraju dodajemo, da je Seizinger za svoje radove nagraden i odlikovan na velikim filatelistickim izlozbama u Barceloni, Becu, Berlinu, Bratislavi, Melbourneu, Pragu, Varsavi, Zagrebu i t. d., a osim toga pisala je o njemu najpohvalnije sva filatelisticka stampa. Mi mu zelimo i u Zagrebu nove uspjehe, a njegove liepe male bakrorezacke umjetnine neka umjetnicki oplemene hrvatske filateliste.

19KB

|Stamps |Banknotes and coins|Medals| Maps|Coat of Arms|Miscellaneous|
|Free downloads| CD-ROM| back to homepage|

© 1995-1998 by Tomislav Mikulic.